Draga zvrk, ja takođe imam panični poremećaj i aorafobiju ali u podnošljivoj meri. Obično tome prethodi neki stresni period, traumatično iskustvo ili nerešeni konflikti. Ja sam imala izuzetnu tešku godinu iza sebe, pobačaj, saznanje da mi dete ima razvojni poremećaj, potencijalni razvod i kako smo svi inače pod stresom nije mi više ni bilo potrebno. Počne iznenada kao lupanje srca koje se ubrzava, hvata me panika šta mi je, grlo se suši i što više pažnje obraćam na to sve mi je gore. Dva puta sam imala jake napade, hitna je intervenisala i tada nisam znala šta je to. Pisala sam i na forumu o tim tegobama sve dok im psihijatar nije dao ime. Od tada je lakše, naučila sam da kontrolišem strah, usporim disanje,mislim na nešto, gledam ljude oko sebe i preguram izlazak. Teško je i meni da razumem da ja koja sam mogla da prošpartam gradom uzduž i popreko sad pri samoj pomisli da treba da odem u prodavnicu osećam nelagodnost i lupanje srca. I nekad mi se čini da nikad neće proći ali prolazi polako! Samo treba biti uporan i ohrabrivati sebe. Svaki put kad uspeš da izađeš i prošetaš, čestitaj sebi. Nemoj da dozvoliš da zbog panike lišiš sebe izlazaka,druženja. Zamoli nekog u koga imaš poverenja da ti pravi društvo kad misliš da će te uhvatiti panika. Pomažu vežbe relaksacije, joga,pilates a najviše vežbe disanja. Sama činjenica da si zdrava i da je sve to u glavi treba da ti bude motiv da se sa tim izboriš. Možda će ti dati nešto za smirenje ili antidepresive, ali probaj bez toga, prvo samokontrolom.