Moja mladja cerkica, koja je drugi razred i koja je uvek bila fina, odgovorna, ozbiljna kao velika i uopste igrala je strogo po svim pravilima postala je preko noci mali anarhista. Nece da uci, uci, ali uz veliku dramu. Skroz je odsutna, ja je posaljem po vodu, ona mi donese telefon. I uciteljice kazu da je jako odsutna i da je popustila u ucenju. Nije sada to neki veliki pad, ali s obzirom da je ona zaista bila izuzetno spremna u I razredu, sad su je sustigli i drugi sa znanjem. Ona kaze da se zaljubila. A, omiljena recenica je "Necu u skolu". Da li se ljubomora zbog bebe tek sada iospoljila ili je opterecena nasim raznim problemima, jer ona uvek cuje svaki nas razgovor ne znam. Ja sve pokusavam na lep nacin da resim, ali nekad puknem pa se izderem na nju, a ona se tada jos vise naduri i zaroza da place.